Dim sum, lose some
- srpanj 2011
- prosinac 2010
- listopad 2010
- rujan 2010
- kolovoz 2010
- srpanj 2010
- svibanj 2010
- travanj 2010
- ožujak 2010
- siječanj 2010
- prosinac 2009
- studeni 2009
- listopad 2009
- rujan 2009
- kolovoz 2009
Credits
Bljak
|
U posljednje vrijeme često klonem duhom i jednostavno prestanem komentirati svijet oko sebe. Znam, znam, teško je to, ali eto, događa se.
Čini mi se apsurdnim rugati se svemu i svima oko sebe, a ne mogu ništa promijeniti?! Kažu, kriza je, recesija, prijete nam ratovi… I dok nam puca slika dobrostojeće stvarnosti, ljudi se sve više boje hoće li uopće dobiti plaće, sindikati najavljuju štrajk (ah, samo će izgubiti sve ono što su pri prošlom štrajku tako olako prodali – svoj obraz). Nestalo je vedrine, vjerovanja u bolju budućnost, ljudi preživljavaju s dvije tisuće kuna. No, zato Todorić ima vanjsku rasvjetu svojega dvorca vrijednu oko sto tisuća eura, Ivana Šoljan, menadžerica u T-comu, privatnog kuhara, Bandić sat od 14.000 eura . To mu valjda satisfakcija za sve duševne boli što nije dobio oklopno vozilo… I eto da ne mislite kako je sve u k…., ipak se štedi. Jadranka Kosor je dva puta nosila isti šešir! No, najvažnije je dragi moji, ne osvrtati se, uzdignute glave treba ići naprijed. Tko se osvrće pretvara se poput Lotove žene u stup soli. Kad vam dođe veća rata kredita, vi ne brinite već šaljite u budućnost svoj smijeh jer novac je samo komad papira u vašem džepu koji se sastoji od atoma i molekula, raspoređenih na specifičan način.. A ljudi će ionako i dalje biti bljutavog okusa (zato je valjda Wonka proizvodio čokoladu?!) |
|
28.07.2011 u 20:52:01 · Ostavi komentar (3) · Isprintaj · #
Oni su oko nas
Život mi je bio bajka koju ništa nije moglo poljuljati do jednog rutinskog sistematskog pregleda. Tada se sve okrenulo naglavce. Srećom, operacija je bila rutinska a ja postala svjesna kako je život krhak, poput porculana.
No još uvijek se pitam: - Bože, zašto? Zašto djeca? Zašto mladi ljudi?
Svim blogerima koje se bore s bolestima najbolje kako znaju. Koje možda poznajem, ali i ne poznajem, nevažno... Heroji ste!
06.12.2010 u 18:37:26 · Ostavi komentar (6) · Isprintaj · #
Dokazi
Žao mi je prijateljice. Duboko je nesretna i nezadovoljna. Svaki pokušaj da je utješim potpuno je bezuspješan.
Nekako mi se čini kako je teško nekome objasniti kako je kad netko iščezne bez riječi objašnjenja, to zasigurno razlog nešto što je pogrešno u njemu, a ne u njoj.
U svijetu se svake sekunde dešava nešto čudesno. Svide se jedan drugome. Počnu vjerovati jedan drugome. Zajedno dijele lijepe trenutke,a onda odjednom-on nestane; nakon podužeg vremena pojavi se s hrpom objašnjenja. Očito je greška negdje u njoj. Jer, ne bi on bio otišao, pa se vratio, zar ne?
Je li nešto krivo rekla ili učinila?
Njezino samopouzdanje kopni iz dana u dan. Nije jednostavno, ali takve tipove treba što brže zaboraviti. Za sve koji zaborave nazvati, ne sjećati se rečenog pa i pojavljivati se u životu s vremena na vrijeme, treba što brže zaboravljati jer na njih se ne može računati i onda kada nešto obećaju.
Uostalom, i sada kada nije nazvao, a rekao je da hoće, dok ona sjedi kraj telefona, najbolje je zgužvati sve dokaze da je postojao.
26.10.2010 u 18:31:45 · Ostavi komentar (6) · Isprintaj · #
Carpe diem
Ponekad se događaju stvari koje nikad nećemo moći do kraja razumijeti.
U svakom trenutku života postoje stvari koje su mogle dogoditi - a nisu.
Postoje magični trenuci koje ni ne zamijetimo, a onda odjednom prst sudbine mijenja čitav naš svijet.
Sve se uruši, stane...
I tako svakog dana.. isplovismo na morsku pučinu, pa treba struju uhvatiti...
Na istim mjestima anđeli su već vjekovima. Pomaknu samo malo - kamenčić, zamahnu krilima...a...mi..mi propuštamo nešto tako...neizmjerno...divno!
11.09.2010 u 17:28:49 · Ostavi komentar (5) · Isprintaj · #
Introspektivni no.3
Nisu li ljudi koje vole samo jednom u životu...samo u stvari..površni?! Nije li ono što oni nazivaju VJERNOST prvoj ljubavi lijenost navike? Nedostatak fantazije?!
Vjernost...
Nije li u njoj strast za posjedovanjem? Mnoge stvari davno bismo odbacili... zar ne? Samo...kad se ne bismo bojali da će ih netko drugi uzeti...
07.09.2010 u 16:32:36 · Ostavi komentar (6) · Isprintaj · #
Ako vam se sviđa
Glasajte za moj dizajn vrećice:
P. S. častim kavom! :-)
30.08.2010 u 13:24:35 · Ostavi komentar (3) · Isprintaj · #
Princip razmjene
Nakon piskaranja u dugu noć, jutro mi i nije izgledalo baš ružičasto. Budilica je nemilosrdno zvonila, a ja pomislih: koja li je budala izmislila to zvrndanje. Hitno mi je trebala kava. Dok čekam, čitam poruke. Jedna poruka me nasmijala-onako, od srca!
***
Ono što fascinira (čini mi se kako sam i to već negdje pročitala) jest činjenica kako se svako biće na ovoj zemlji potpuno razlikuje od milijardu ljudskih bića koja su živjela ili će živjeti, a tako će biti i u budućnosti.
Pa sad recite da priroda nije lucidna: od svih bića koja su živjela ili će živjeti nema osobe poput mene ili vas, a opet kad bismo poredali sve stanovnike s masovnog svjetskog popisa stanovništva opet bi uvidjeli kako su svi oni koji pripadaju ljudskoj vrsti mnogo sličniji meni ili vama.
No, nije ovdje kraj.
Emile Locard, francuski kriminolog, formulirao je davno jednu misao koju su službeno nazvali Locardovim principom razmjene - svaki čovjek koji je prošao kroz neki prostor nesvjesno će ondje nešto ostaviti, a nešto ponijeti sa sobom. ( I to je poznata stvar).
Locardov princip samo malo treba doraditi. Svaki čovjek koji prođe kroz moj ili tvoj život, uvijek će nesvjesno nešto ostaviti, a nešto ponijeti sa sobom. To nešto često se ne vidi, ne čuje, ne može se pročitati, nacrtati, izmjeriti, kvadrirati... Ne može se uvrstiti u nikakav popis stanovništva i nijedno ga računalo neće prepoznati.
Ali, jednostavno – tu je. I ostaje cijeli život.
***
Eto, znaš što je to, ali ne možeš to definirati jer je kod svakog nešto posebno… Tako je to sa svakim čovjekom koji protutnji životom. Bila to poruka, osmijeh, oči, pozitiva ... bilo što.
26.08.2010 u 22:31:21 · Ostavi komentar (1) · Isprintaj · #
Kupaonica
Moje manje dijete voli zavirivati u kupaonice.
Da,vrlo često u posjeti nekome voli posjetiti..zahod...Možda će biti sociolog!? Ništa čudno, da nisam skužila da to rade i neki veći…ali neće reći jer bi ih smatrali čudacima.
Ako vam je stalo da upoznate nekog, znate istinu-otiđite u kupaonicu. Zavirite malo na police,u ladice… Sve kućne bolesti, navike, problemi, čak i seksualni život-sve se to vidi u toj maloj prostoriji. Sve zagonetke ljudske vrste skrivene su..baš ovdje. Tamo odlazimo da bi bili sami, suočili se sa svojom slikom u ogledalu, mazali, gladili, čerupali svoju kožu, pripremali svoju površinu ,razmislili...kako u životu proći još i bolje; nekima je to dobro mjesto za edukaciju…
To je sve u bočicama, sprejevima, losionima, kremicama, pomagalima.. koja rade i ne rade na struju. Ma, sve su kupaonice iste!..i neka to svima pruža osjećaj jedinstvenosti ljudske vrste.
Maloprije sam pogledala u svoju kupaonicu. Ne znam jel' mi se smije ili ...Pogledajte i vi, u svoju! I molim, otiđite na zahod prije posjete.
Naime,moja kupaonica je nadalje…za javnost..zatvorena.
10.08.2010 u 13:42:33 · Ostavi komentar (5) · Isprintaj · #
Tradicija - prednost ili nedostatak?
Prije par godina je Hina objavila vijest kako je u Sjedinjenim Američkim Državama provedeno istraživanje o zadovoljstvu životom među manekenkama, osjećaju sreće te psihičkom i tjelesnom zdravlju. Iako znate moj stav o istraživanjima gdje nisu navedene varijable, ni statistički pokazatelji, interpretacija ovog istraživanja piše se da su osobe koje se bave zanimanjem modela u lošijem stanju od drugih ljudi.
Christopher G. Beevers s Teksaškog sveučilišta u Austinu ispitao je u dva odvojena istraživanja, sveukupno 91 model i otprilike isto toliko drugih osoba u dobi između 18 i 35 godina. Prema rezultatima, modeli su bili tjelesno u sličnom stanju kao i drugi ispitanici, ali su pokazali nižu razinu psihičke stabilnosti.
Manekenke su sklonijie nepovjerenju, reagiraju mnogo senzibilnije od drugih, manja im je mogućnost socijalne adaptacije(?) i ponašaju se više ekscentrično. Istodobno su modeli u prosjeku poput drugih osoba sramežljivi i u potrazi za stalnom pažnjom.
Dakle, istraživanje je pokazalo da zanimanje modela nosi sa sobom rizik smanjenog zadovoljstva životom. Manekenke su relativno nesamostalne, rijetko kada su prigodi nešto odlučivati u poslu jer na modnim pistama i pred kamerama najčešće dobivaju precizne upute o ponašanju. Na kraju krajeva u njihovu pozivu nije najvažnija inteligencija.
No, nedavno sam imala u rukama knjigu Pustinjski cvijet čija je autorica tamnoputa manekenka Waris Dirie. Iako u knjizi nećete doživjeti visoko -umjetnički stil, knjiga je autobiografija poznate manekenke iz Somalije. Činjenica je da bi se jedan dio današnjih manekenki postidio ovakvih podataka, no Waris hrabro iznosi svoje sličice djetinjstva - pustinje, somalijskih običaja, zgode i nezgode pustinjskih nomada.
Bijegom u London, odlučuje uspjeti u životu, što i nije tako nepoznata priča. Možda je samo malo drugačija - do potankosti opisan somalijski život, koji nije lijep za nas Europljane, ali odiše ljepotom djetinjstva do sjaja visoke mode koji je svijet ugnjetavanja.
Ono što je gotovo pa danas nepojmljivo jest činjenica da se u Somaliji još uvijek djevojčice obrezuju i sašivaju kako bi ih očevi mogli lakše udati. Warisina ispovijest o tom obredu obrezivanja dijelova spolnih organa koje izvodi putujuća Ciganka, u gotovo neljudskim i nehigjenskim uvjetima starom britvicom za brijanje, užasavajuća je. Djevojčice bi se od boli onesvijestile, velika većina njih ne bi preživjela...
20.07.2010 u 20:15:20 · Ostavi komentar (5) · Isprintaj · #
Jedan brzopotezni
U životu stotinu godina i nije tako puno. Ono što je sigurno, nikog od nas neće biti na planetu. Pa, neke stvari neće biti važne…ili ih se nitko neće sjećati.To je moj izbor kumuliranja energije. Što ako moram probdjeti svaku noć? Što ako je nešto nemoguće-nerješivo ?
Tada to stavljam u stogodišnju perspektivu. Eto, baš sam se jutros našla na duševnom raskrižju. Ono što me tješi ovog dana je situacija da se nitko za sto godina ovoga neće sjećati, nikoga neće biti briga.
Uostalom, korijen mog nemira je nevoljkost da prihvatim činjenicu kako se život razlikuje od mojih očekivanja. Na kraju krajeva, u nekom razdoblju života, većina ljudi mora izaći na kraj s nečim bolnim ili nepravednim. Kao da je u svakome skala koja omogućuje naći ravnotežu…
Ne znam što to pomaže kad se penješ uz stube.
Iako ponekad boli, penjanje je neminovno…
10.07.2010 u 16:36:25 · Ostavi komentar (6) · Isprintaj · #
Škakljiva tema
Bill Gates je još 2004. predvidio kako će spam za dvije do tri godine biti daleka prošlost, no čini se da ipak nije bio u pravu. 85 % elektronske pošte čini spam, a prema nekim podacima svaki se dan pošalje oko 180 milijardi spamova! 74% internetskih prijevara stiglo je upravo elektronskom poštom, a najveći su pušioničari pametni Britanci.
I svatko će otvoreno reći kako su to gluposti no čini se kako još uvijek ima ljudi koji takvim stvarima vjeruju. Proslijedi dalje…ako ne proslijediš umrijet će ti baba… ne bi takve poruke došle do mene da ih je netko eliminirao već davno prije.
Moram priznati kako je moj pasionirani obožavatelj i spamer neki Cortez. Nudi mi pošteno zadovoljstvo svojom moćnom alatkom od 23 centimetara, a ja trebam biti sretna jer je ona bogati arhitekt! Ako niste znali, ovakvu alatku izvjesni gospodin Cortez nije imao oduvijek – on će vam pomoći kako da povećate svoj ionako impresivan penis, jer ga je i sam povećao vrlo jednostavno i bezbolno.
Stvar je prosto jednostavna – on će vam za izvjesnu lovu poslati čudotvorne tablete od kojih će vaš mališa narasti i preko 25 centimetara! Ne znam koliko naivčina misli da će im čudesne tablete povećati pimpek, no jedno je sigurno – te tablete se ipak prodaju! Ako naručite te tablete, koje možda i stignu te budu običan placebo lijek, svakako otiđite liječniku kako bi vam prepisao nešto za vaše mentalno zdravlje!
Jer beskonačna je samo ljudska glupost i pohlepa!
01.07.2010 u 19:33:19 · Ostavi komentar (10) · Isprintaj · #
A je to...
Ne znam kako se to nitko do sada nije dosjetio, ali svakako bi trebalo izmisliti sveca-Zaštitnika televizije! U današnje vrijeme, za određenu populaciju ljudi, postoji ekipa Mesija u obliku voditelja i drvenih glumaca.
Dobro, dobro… Nismo svi ekstrovertirani, možda je zaista nekima život koma, ali najgoru stvar koju tada možete napraviti je pokloniti sebe svijetu loše scenografije i loših dijaloga. Uglavnom ulice opuste kad je na televiziji zemlja sapunica u kojoj je sve moguće. Slaboumno, ali zato i privlačno. Problemi se uglavnom rješavaju u maratonskim epizodama, likovi umiru, ali se isti pojavljuju za tjedan dana s nekom lošom perikom na glavi- uglavnom kao davno izgubljena i naglo uskrsla blizanka.
I kada već sam redatelj čupa kosu (ako je ima) i ne zna što bi, u seriju dolaze specijalni gosti glumaca - uglavnom oni koji ne mogu dobiti ulogu u nekom kazalištu ili pjevačice u usponu. Bijedni se ljudi napadaju, glavni likovi u reality showowima su osobe s praznim životima, jer da su 'puni' ne bi došli u takve projekte.
Uglavnom, dovoljno je da ih zaključate u neku kuću ili farmu i gledate kako javno ne podnose jedni druge. Zato ja predlažem da naše političare zaključamo u celebrity zaključanu kuću ili bolje Farmu? I ostaviti ih tamo same da riješe stvari. Gledatelji bi ih gledali kako spletkare, jedu, kuhaju, ne peru suđe, ne dižu dasku na WC-u i konačno - odlučuju tko pobjeđuje.
Za sada nam je televizijski program kao anestetik – lagano otupljuje um i umiruje duh. Osim toga, uvijek je tu. Šteta što ne vidimo da se usprkos svim čarima uvijek može isključiti i utjeha naći u ljudima oko sebe.
29.05.2010 u 20:18:47 · Ostavi komentar (4) · Isprintaj · #
Ja i etika volimo se - tajno!
Sve češće se nalazimo u proturječima. Kao da oklijevamo između nekompatibilnosti i nijedan program za uklanjanje nikad neće moći izbrisati to nadmetanje u nama. Izgleda da je to višak energije i slave koji traži ispušni ventil. A sve je to potrebno! Po-tre-bno!
Zbog svega toga u meni nikad nisam bila načistu s etikom. Iako je Klaić definira kao dio filozofije koja proučava i procjenjuje moralne vrijednosti (što je dobro ili što je loše, što treba biti ili što ne treba biti...) poimanje nje same ponekad me iznenađuje. Čini se kako je njezina eksploatacija sve više sumnjiva. Što je manje imamo, sve se više njome razmećemo. To je danas postalo pravilo. Ponekad sama sebe uhvatim kako se upitam što dokazuje etika? Zaobilazi li ikoga? Ni političari je ne zaobilaze - dok osvajaju izokreću sve što i dođe pod ruku, puna su im usta " moralnih vrijednosti."
Eto, svugdje netko nečim upravlja - stvarima i ljudima. Premjestilo se to u sve sfere života: sportaši upravljaju svojim ozljedama, žene razvodima, političari javnim dobrom, zatvorenici ljudskim pravima, a svatko svojim seksulanim životom. Poštujući etička pravila, naravno...
10.05.2010 u 21:16:57 · Ostavi komentar (3) · Isprintaj · #
Rasprave koje me ljute
Svatko se bori za svoj jezik i kulturološki identitet na svoj način. Netko uspješno, netko uspješnije, a meni je, vjerujte, dosta svih onih čistunaca kojima zasmeta kad netko spomene riječ drug. Tako smo sinoć bili u jednom društvu...no, da ne duljim, kako mislim da sam bila u pravu, podijelit ću ovo s vama. A i konzultirala sam literaturu :)
Osobno sam protiv svih holdinga, feelinga, cool i extra velikih komada voća. I u pravu su svi oni koji kažu kako će nam uskoro u komunikaciji trebati engleski rječnik kako bi se sporazumijevali.
No, imamo mi i drugih krajnosti.
Uporno pokušavamo naći hrvatske i još hrvatskije zamjene za neke posuđene riječi. Neke riječi jednostavno nemaju neke adekvatne zamjene, dok su neke sjajno rješenje iako nikada nisu i neće saživjeti u komunikaciji. Ali tako je to u životu.
Uostalom, sve što nam nude moderniji jezični savjetnici samo su preporuke, a ne zapovijedi. Tako ih treba i prihvatiti. Zato ja, ovdje, javno izražavam nostalgiju za lijepom riječju drug koja se u posljednje vrijeme izbjegava jer asocira na neka prošla vremena i/ili ima političke konotacije.
Šteta, jer riječ drug drevna je hrvatska i slavenska riječ. Susrećemo je u mnogim hrvatskim rječnicima od Fausta Vrančića pa nadalje. Zapisana je u Poljičkom statutu. Našla je svoje mjesto u mnogim pjesmama istaknutih hrvatskih pisaca; teško da će joj neka suvremena riječ jednoznačno zamijeniti.
I naš poznati jezikoslovac Stjepko Tažak tvrdi kako su drug i prijatelj riječi bliskog značenja, ne istog, iako se danas riječ drug sustavno zamjenjuje s prijateljem. 'Baš si pravi drug' sintagma je koja točno izriče ono što mislimo. Drug si nam, iako nužno ne znači da si nam prijatelj. Mislim da ovu stilsku nijansu i vi osjećate; u životu su nam važni i jedni i drugi.
I zaista, čudno je kako ima ljudi koji 'skaču' na spomen riječi 'drug' dok su istovremeno spremni izvući iz škrinja davno zaspale riječi!?
'Nisu riječi zle, nego ih ljudi zlorabe' S. Tažak
I zaista je u pravu – pravo značenje ( topla, hladna, neugodna, svježa..) ne daju si one same, već čitatelji!
A sad idem na jednu kavu. 
30.04.2010 u 15:36:03 · Ostavi komentar (13) · Isprintaj · #
Kradljivci energije
Gotovo je svaka žena koju znam ili pomalo umorna ili potpuno iscrpljena. Ponekad mi se čini da je glavni uzrok tog fizičkog i mentalnog umora činjenica da želimo na svojim leđima nositi cijeli svijet. Osjećamo se odgovorne za toliko mnogo ljudi da smo umorne prije nego li nešto učinimo.
Zato treba sve bespotrebne gubitaše energije svesti na najmanju moguću mjeru:
a) previše govorenja: mora da se iscrpljujemo razglabajući o sitnicama.
b) premalo sna: muči me beskrajno konzumiranje kofeina. Prema indijskom zdravstvenom sustavu Ayurvedi, ljudi koji sebe uvježbaju da idu u krevet do 22 h, bude se rano, osvježeni i puni energije. :)
c) nerealna očekivanja: Neke moraju imati čistiju kuću nego njihova majka. A umjerenost?
d) jaz u integritetu: Ponekad je tako naporno govoriti jedno, činiti drugo. A svi to radimo, s vremena na vrijeme, zar ne?
e) tračanje: skužila sam da podržavanje osjećaja da smo bolji od drugih i sudjelovanje u povjeravanju iziskuje mnogo energije.
f) popovanje: iznošenje vlastitih filozofskih stavova u svakoj prigodi je jedan od najkraćih puteva da se potrošimo.
Ljeto je pred vratima i ja sam odlučila osloboditi svoj život od kradljivaca energije. Kupit ću si par svijeća, da i one sagorijevaju, a ne samo ja.